Promjene koje donosi prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama

Ovim člankom dajemo skraćeni prikaz promjena koje donosi prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu.

Uvod

Sustav volontiranja u Republici Hrvatskoj definiran je Zakonom o volonterstvu (“Narodne novine” br. 58/07.) iz 2007. godine kojim su uređeni osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, Državna nagrada za volontiranje, nadzor nad izvršenjem ovog propisa, kao i druga pitanja od značenja za volonterstvo.

Također je početkom 2013. godine donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (“Narodne novine” br. 22/13.) gdje najznačajnije izmjene obuhvaćaju dugotrajno i kratkotrajno volontiranje, definiciju volontera i organizatora volontiranja, situacije u kojima je obvezno sklapanje Ugovora o volontiranju, prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, kompetencije stečene volontiranjem te uvođenje pojma volontiranja u kriznim situacijama.

Naime, s navedenim izmjenama uvedeno je načelo inkluzivnog volontiranja te su propisane odredbe koje obvezuju organizatore volontiranja da osobitu pozornost posvete osiguranju jednakih uvjeta volontiranja, s posebnim naglaskom na pripadnike socijalno isključenih skupina stanovništva radi njihova socijalnog osnaživanja i uključivanja u društvo.

Nadalje su propisane i obveze organizatora volontiranja da za volontere koji su pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva osiguraju adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba, odnosno da za osobe potpuno ili djelomično lišene poslovne sposobnosti Ugovor o volontiranju sklapa njihov skrbnik (zakonski zastupnik) u pisanom obliku, uz uvažavanje mišljenja volontera korisnika.

Osnovna pitanja koja će urediti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu

Kako je volonterstvo područje koje se iznimno brzo razvija, a trenutno važeći Zakon o volonterstvu u pojedinim dijelovima otežava provedbu novih inicijativa u volontiranju, njegovim donošenjem namjerava se doprinijeti jednostavnijoj provedbi inicijativa u volontiranju; olakšat će se rad volonterskih centara i prepoznavanje njihovih aktivnosti definiranjem programa volonterskog centra; daljnjim uređenjem sastava Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva kao savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske otklonit će se određene zapreke u njegovom radu; otklonit će se određene dvojbe u primjeni Zakona naročito u dijelu odrađivanja pripravničkog staža, s time da će zakon biti jezično i nomotehnički poboljšan.

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kao tijelo nadležno za provedbu i praćenje Zakona o volonterstvu definiralo je koji dijelovi navedenog Zakona izazivaju najviše nejasnoća i/ili poteškoća u svakodnevnoj primjeni.

Trenutno važeći Zakon ne prepoznaje volonterske centre kao značajan dio volonterske infrastrukture, koji imaju širok spektar zadaća, od kojih su najvažnije: razmjena informacija o ponudi i potražnji volonterskog rada, izobrazba građana, volontera i organizatora volontiranja na temu upravljanja volonterskim programima i osposobljavanja za koordinatora volontera, poticanje razvoja volonterstva te promocija prakse i vrijednosti volontiranja.

Zakonom o volonterstvu propisan je i sastav Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva, kao savjetodavnog tijela Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem daljnje promocije volonterstva u Republici Hrvatskoj. Međutim, navedenim Zakonom je definirano imenovanje članova Odbora, no ne i zamjenika članova, što otežava rad i održavanje sjednica Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva Odbora. Stoga je radi olakšavanja rada Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva potrebno urediti imenovanje zamjena članova Odbora te dodati članove Odbora u skladu sa novim Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (“Narodne Novine” br. 85/20.) na način da je potrebno dodati i predstavnika Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade.

Stoga je potrebno razmotriti proširenje članstva Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva predstavnicima tijela državne uprave nadležnog za civilnu zaštitu, tijela državne uprave nadležnog za turizam i sport kao i nacionalne agencije nadležne za provođenje programa Europske unije čiji je predstavnik i dosad neformalno bio uključen u rad Nacionalnog odbora s obzirom na inicijative i programe Europske unije koji se odnose na volontiranje.

Također je potrebno Zakonom o volonterstvu definirati pojmove koji su važni za volonterstvo a nisu definirani trenutno važećim Zakonom. Naime, u brojnim tvrtkama u Republici Hrvatskoj postoji razvijen sustav volontiranja poslovnog sektora pa je stoga Zakonom o volontiranju potrebno urediti pojam volontiranja poslovnog subjekta odnosno definirati i pojam koordinatora volontera koji u organizacijama ima značajnu ulogu za učinkovito upravljanje volonterskim programom. S obzirom na to da volonterski centri predstavljaju značaj dio volonterske infrastrukture, potrebno je odrediti i pojam programa volonterskog centra kao i način njihovog financiranja.

Međutim, Zakonom o volonterstvu treba jasnije definirati odredbe koje su u primjeni izazivale nedoumice poput odnosa volontiranja i pripravničkog staža, odnosno redefinirati i pojam dugotrajnog volontiranja kako bi bolje odgovarao realnom stanju a uz to omogućiti  i dugotrajno volontiranje maloljetnih volontera.

Nadalje, potrebno je temeljem preporuka Pravobraniteljice za djecu urediti dodatne mjere zaštite djece, odnosno odredbe Zakona o volonterstvu uskladiti i s važećim Obiteljskim zakonom (“Narodne Novine” br. 103/2015. i 93/2019.).

Prikaz statističkih podataka o volontiranju

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na temelju Zakona o volonterstvu i podzakonskih propisa prikuplja podatke o organiziranom volontiranju koji za promatrano razdoblje od 2009. do 2019. godine ukazuju na povećani broj prijavljenih organizatora volontiranja, odnosno zaprimljenih izvješća o organiziranom volontiranju kao i na povećani broj volontera i volonterskih sati.

Naime, počevši od nule kao polazne vrijednosti 2009. godine, u 2010. godini ukupni broj volontera već je iznosio 13 922 s brojem od 725 680 sati. Također se bilježi značajno povećanje tijekom narednog desetogodišnjeg razdoblja kada se značajnom promocijom volonterstva senzibilizira javnost za potrebom volontiranja tako da je ukupni broj volontera u 2019. godini  bio 64 280, a ostvarili su 3 043 954 sati volontiranja.

Kategorije volontiranja prema odredbama važećeg Zakona o volonterstvu

Prema trenutno važećem Zakonu o volonterstvu, organizatori volontiranja mogu biti udruge, zaklade, vjerske zajednice, javne ustanove, turističke zajednice te druge pravne osobe koje nisu osnovane s ciljem stjecanja dobiti (neprofitne pravne osobe), državna tijela kao i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Iako se u proteklom razdoblju može govoriti o pozitivnim primjerima i porastu broja volontera angažiranih u različitim profilima organizatora volontiranja, i nadalje se najveći broj volontera uključuje u rad organizacija civilnoga društva.

U Republici Hrvatskoj značajan segment volonterske infrastrukture čine i volonterski centri koji pružaju potporu u organiziranju volontiranja i pridonose razvoju volonterstva u cjelini.

Stoga je osnovna uloga navedenih centara informiranje, promoviranje i razvoj volonterskih aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te pružanje različitih usluga koje se odnose na izobrazbu za organizatore volontiranja u području menadžmenta volontera, izobrazbu građana o volontiranju, povezivanje potencijalnih volontera s mogućnostima volontiranja, odnosno organizatorima volontiranja, usklađivanje potreba organizacija za volonterima i građana koji žele volontirati, organiziranje promotivnih kampanja, izradu i tiskanje publikacija u području volonterstva i menadžmenta, provođenje prigodnih istraživanja u području volonterstva, međusektorsku suradnju, kao i utjecanje na javne politike u području volonterstva.

Međutim, što se tiče financiranja volonterskih centara i volonterskih programa, navedeno se osigurava iz različitih izvora, pri čemu ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike već dugi niz godina putem natječaja za projekte udruga aktivno potiče razvoj volonterske infrastrukture u vidu sufinanciranja projekata volonterskih centara, počevši još 2009. godine financiranjem projekata regionalnih volonterskih centara a počevši od 2012. godine financiraju se i projekti lokalnih volonterskih centara.

Naime, u 2020. godini uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike na području Republike Hrvatske djelovala su ukupno 33 volonterska centara i to: 28 lokalnih volonterskih centara, 4 regionalna volonterska centra te mrežna organizacija  volonterskih centara.

Nacionalni odbor za razvoj volonterstva i Državna nagrada za volontiranje

U kontekstu razvoja volonterstva još od 2007. godine djeluje i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem razvoja i unapređivanja volonterstva. Nacionalni odbor za razvoj volonterstva u svom šestom sazivu od studenoga 2019. godine čine predstavnici javnog sektora, nezavisni stručnjaci kao i predstavnici organizacija civilnoga društva koji se bave volonterstvom a koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na mandat od dvije godine.

Također se na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva od 2007. godine dodjeljuje Državna nagrada za volontiranje kao najviše priznanje što ga Republika Hrvatska dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge aktivnosti.

Naime, do 2017. godine Državna nagrada za volontiranje se dodjeljivala u kategoriji fizičke osobe – volonteru/volonterki te u kategoriji pravne osobe – organizatoru volontiranja, a od 2017. godine i u kategoriji koordinatora/koordinatorice volontera.

Nadalje na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva u 2019. godine dodijeljena je i četvrta kategorija Nagrade, i to pravna osoba – organizator volontiranja koji razvija inovativnu praksu u volontiranju kako bi se podržali inovativni volonterski programi koji predstavljaju značajan iskorak u području razvoja volonterstva.

Novosti koji uvodi Zakon o izmjenama Zakona o volonterstvu 

a) osnovni pojmovi

Uvodi se pojam volontiranja poslovnog subjekta kao oblika volontiranja koje poslovni subjekt, koji posluje s ciljem stjecanja dobiti, provodi za dobrobit lokalne zajednice, obvezno u suradnji s organizatorima volontiranja, a koje njegovi zaposlenici obavljaju dobrovoljno i koje ne predstavlja njihovu radnu obvezu.

Otklonjene su dvojbe u tumačenju može li se volontiranjem smatrati odrađivanje pripravničkog staža na način da je pripravnički staž odrađivanje pripravničkog staža i drugi oblici osposobljavanja osoba koje se prvi put zapošljavaju u zanimanju za koje su se školovale, odnosno koje na taj način stječu radno iskustvo koje je zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta zanimanja za koje su se školovale.

b) obveza izrade programa volontiranja

Uvedena je obveza da organizator volontiranja izrađuje program volontiranja kojim utvrđuje potrebu za uključivanjem volontera, vrstu aktivnosti, odnosno usluga, način i postupke pružanja tih usluga te druge elemente od važnosti za provedbu programa volontiranja.

Stoga je organizator volontiranja, za provedbu programa volontiranja u okviru svoje organizacije dužan odrediti koordinatora volontera koji je zadužen za učinkovito upravljanje programom volontiranja pri čemu: nadgleda uključivanje volontera u organizaciju, osigurava kvalitetu procesa upravljanja volonterima, usmjerava interakciju između volontera i svih unutarnjih i vanjskih dionika organizacije, te je odgovoran za dokumentiranje i osiguranje priznanja volonterskog doprinosa u postizanju ciljeva organizatora volontiranja.

Međutim, pri provođenju programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja za određivanje pojma organizatora volontiranja i drugih pojmova vezanih uz volontiranje mjerodavna su i odgovarajuća programska pravila (npr. Pravila za sufinanciranje projekata Europske unije i slično).

Također je definirano što je Program volonterskog centra, odnosno da je to program kroz koji organizacije civilnog društva posreduju između volontera, organizatora volontiranja i lokalne zajednice, pružajući potporu u organiziranju, koordiniranju i provedbi volonterskih aktivnosti, pružaju relevantne informacije iz područja volonterstva i promiču vrijednosti volontiranja, provode izobrazbu iz područja upravljanja volonterskim programom, promoviraju primjere dobre prakse te poduzimaju druge aktivnosti s ciljem jačanja volonterstva u zajednici u kojoj djeluju.

Nadalje, što se tiče financijskih sredstava za provedbu programa volonterskih centara ista se osiguravaju se u Državnom proračunu Republike Hrvatske i to u financijskom planu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike a raspodjeljuju temeljem Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (“Narodne novine” br. 26/15.).

c) ograničenje rada volontera

Uvedene su i određene zabrane koje se odnose na rad volontera. Zabranjeno je volontiranje kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu (“Narodne novine” br. 93/14., 127/17., i 98/19.) s time da nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 30 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca, kao ni dugotrajno ili kontinuirano izvršavanje volonterskih poslova koji bi inače predstavljali naplatne ugovorne odnose. Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi.

Iznimno od navedenog, volontiranje može biti dopušteno u slučaju nastanka posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati a koje može ugroziti ili ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, a slijedom kojeg su na određenom području aktivirane operativne snage sustava civilne zaštite, sukladno Zakonu o sustavu civilne zaštite (“Narodne novine” br. 82/15., 118/18. i 31/20.).

d) zabrana volontiranja maloljetnika i osoba mlađih od 15 godina

Uvedene su i zabrane koje se odnose na rad volontera – maloljetnika. Dijete koje je navršilo 15 godina života (maloljetni volonter) može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonskog zastupnika.

Međutim, dijete koje nije navršilo 15 godina života (dijete – volonter) može biti uključeno u obavljanje odgojno obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih zajedničkom dobru i odgoju za volontiranje samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njegovu razvoju i socijalizaciji i ako je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi ili koja za provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje ima sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja.

Stoga, u konkretnom slučaju organizator volontiranja obvezno pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika djeteta volontera. Djetetu volonteru nije dopušteno obavljati volonterske aktivnosti ili usluge u razdoblju između 23 sata i 6 sati uz napomenu da dijete volonter može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz prethodno znanje zakonskog zastupnika.

Kada odgojno-obrazovna ustanova provodi odgoj za volontiranje u suradnji s neprofitnom pravnom osobom koja u tu svrhu nema sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja, dužna je po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osobi ovlaštenoj za zastupanje neprofitne pravne osobe nije izrečena sigurnosna mjera, da nije osuđena za kaznena djela, da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za ta kaznena djela i da joj nije izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji.

Osoba ovlaštena za zastupanje neprofitne pravne osobe dužna je odgojno-obrazovnoj ustanovi dostaviti popis osoba odgovornih za koordinaciju i provođenje aktivnosti u okviru neprofitne pravne osobe.

Za osobu lišene poslovne sposobnosti u dijelu samostalnog poduzimanja radnji koje se odnose na sklapanje ugovora, ugovor o volontiranju sklapa skrbnik u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika, uz napomenu da kada volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti osobe lišene poslovne sposobnosti ta osoba može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz prethodno znanje skrbnika.

e) promjene kod rada Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva

Uvedene su i promjene u odnosu na rad Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva na način da će isti imati 19 članova, a svaki član zamjenika. Članovi Odbora i njihovi zamjenici imenuju na rok od četiri godine i mogu biti ponovo imenovani. Kriterije za izbor i način izbora predstavnika organizatora volontiranja i/ili organizacija civilnog društva koje se bave razvojem volonterstva i predstavnika nezavisnih stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom na prijedlog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odredit će čelnik Nadležnog tijela posebnom odlukom.

Članovi Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva biraju predsjednika većinom glasova svih članova Odbora a predstavnik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ujedno je i potpredsjednik Odbora. 

Naime, Vlada Republike Hrvatske imenuje članove Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva, i to: 

– jednog predstavnika Nadležnog tijela,

– jednog predstavnika Ureda za udruge,

– jednog predstavnika Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,

– jednog predstavnika Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva,

– jednog predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja

– jednog predstavnika tijela Ministarstva zdravstva,

– jednog predstavnika tijela Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade,

– jednog predstavnika tijela Ministarstva unutarnjih poslova,

– jednog predstavnika tijela Središnjeg državnog ureda za šport

– jednog predstavnika Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata

  Europske unije (SAFU),

– šest predstavnika organizatora volontiranja i/ili organizacija civilnog društva koje se bave razvojem volonterstva,

– tri nezavisna stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom na prijedlog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Nadalje, oni članovi Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva koji nisu zaposlenici tijela državne uprave, ureda Vlade Republike Hrvatske, javnih ustanova, pravosudnih tijela i drugih pravnih osoba koje se prvenstveno financiraju iz sredstava državnog proračuna imaju pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih sudjelovanjem u radu Odbora a na prvoj sjednici donosi se Poslovnik o radu i Akcijski plan djelovanja za mandatno razdoblje.

f) prekršajne odredbe za organizatore volontiranja

Također su uvedene promjene u svezi definiranja prekršitelja temeljem Zakona o volonterstvu i to na način da je promijenjena odredba članka 37. navedenog Zakona, pa se umjesto kaznene odgovornosti uvodi prekršajna odgovornost organizatora volontiranja u Republici Hrvatskoj.

Stoga će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kazniti za prekršaj organizator volontiranja koji:

– u slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti ne osigura stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem (članak 10. stavak 4.)

– u slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne osigura da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja (članak 10. stavak 4.)

– u slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne osigura stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem (članak 10. stavak 4.)

– u slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka ne osigura da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje iz kaznene evidencije te druge dokaze o nepostojanju okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona (članak 10. stavak 4.)

– ne zaključi ugovor o volontiranju (članak 26. stavak 3.)

– na zahtjev volontera ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru (članak 26. stavak 2.)

– ne izvijesti Nadležno tijelo o obavljenim uslugama ili aktivnostima iz članka 3. ovoga Zakona (članak 33. stavak 1.)

– na zahtjev volontera ne izda potvrdu o kratkotrajnom volontiranju (članak 34. stavak 6.)

– na zahtjev volontera ne izda potvrdu o kompetencijama stečenim dugotrajnim volontiranjem (članak 34.a stavak 1.)

Također će za navedeni prekršaj kazniti novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba organizatora volontiranja.

Nadalje su navedeni kvalificirani oblici prekršajne odgovornosti u odnosu na posebne kategorije volontera, pa će se:

– novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kazniti organizator volontiranja ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen prema djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti

–  novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna kazniti odgovorna osoba organizatora volontiranja ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen prema djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti

– novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja koji:

– volontiranjem zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi (članak 11. stavak 1.)

– volontere iskorištava i zloupotrebljava u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi (članak 11. stavak 3.).

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka odgovorna osoba organizatora volontiranja.

Novčanom kaznom od 50.000,00 do 250.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja koji:

– organizira volontiranje iako kod njegovih odgovornih osoba postoje okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona (članak 10. stavak 3.)

– sklopi ugovor o volontiranju s maloljetnim volonterom bez pisane suglasnosti zakonskog zastupnika (članak 12. stavak 1.)

– uključi dijete volontera u odgoj za volontiranje bez pisane suglasnosti zakonskog zastupnika (članak 13. stavak 2.)

– u slučaju kada su volonteri pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva ne osigura adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba (članak 14. stavak 2.).

Novčanom kaznom od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za ovaj prekršaj i odgovorna osoba organizatora volontiranja.

Alan Vajda, mag. iur.

Tekst je preuzet sa: IUS-INFO, pravni i poslovni informacijski sustav te najveća digitalna komercijalna baza s povezanim pravnim sadržajem iz Hrvatske i Europe.